Asanacija bunara
Hrvatski Crveni križ započeo je program asanacije bunara 1997. godine. Program ima za cilj osigurati izvor pitke vode uz zadovoljavajuće higijenske uvjete, povećati svijest stanovništva o sanitarnim standardima, u suradnji s lokalnim zdravstvenim ustanovama izbjeći zdravstvene rizike koji se prenose vodom, a u konačnici postići europske ekološke standarde.
Hrvatska vodoprivreda povezala je javnom vodovodnom mrežom 70% domaćinstava, a na kanalizacijsku mrežu priključeno je svega 40-50% domaćinstava. Tradicionalni način života na selu u istočnoj Slavoniji povezan je s korištenjem vode iz bunara. Prema Hrvatskom statističkom godišnjaku iz 1997., samo na području istočne Slavonije postojalo je 62.400 poljoprivrednih domaćinstava, a većina ih se vodom snabdijevala iz vlastitih bunara.
Zbog dugogodišnje zapuštenosti, zagađivanja i oštećivanja uslijed ratnih okolnosti, te povezanosti po sustavu spojenih posuda – bunari su postali potencijalni izvori zaraze. Procijenjeno je da se barem 10.000 bunara smatra opasnim za uporabu zbog onečišćenosti, te bi zato trebali biti provjereni i po potrebi sanirani od strane timova za asanaciju bunara.
Proteklih godina suše su na našem području dovele do krize snabdijevanja pitkom vodom koja je trajala mjesecima, a voda je sadržavala nedopuštene količine kadmija i mangana, koje mogu dovesti do trovanja. Situacija se pogoršava zbog izmijenjenih klimatskih uvjeta, nepažnje pojedinaca, neispravne uporabe mineralnih i stajskih gnojiva, te zastarjele tehnologije na seoskim područjima.
Tim Gradskog društva Crvenog križa Vinkovci za asanaciju bunara čine tri osobe: uz voditelja tima Darka Jurkovića, na intervenciju izlaze dva pomoćnika. Tim koristi opremu doniranu od Njemačkog Crvenog križa Okruga Emmendingen: vozilo, prikolicu, agregat, muljnu pumpu s cijevima, poljski set za analizu vode, toranj s koloturom za spuštanje u bunar, podvodnu lampu i drugu opremu.
Postupak asanacije je slojevit i provodi se po standardima Međunarodne federacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca: prvo se vrši anketiranje vlasnika bunara, pa nakon analize upitnika utvrđujemo prioritete, nakon čega voditelj tima uzima uzorak vode i obavlja biološku analizu na fekalne koliformne bakterije i kemijsku analizu vode na nitrate.
Ako je moguće sanirati, pristupa se pranju stijenke bunara, crpljenju vode, vađenju raznih predmeta iz i sa površine vode, nakon čega se vrši tretiranje vode izosanom. Nakon određenog vremena vršimo ponovnu analizu kvalitete vode i – ako utvrdimo da je ispravna – pristupamo ispumpavanju, a ako je potrebno popravku i uređenju nadgrađa i okoliša bunara. Važno je naglasiti da je za korisnike ovaj posao besplatan.
Ovo je izuzetno rizičan posao, jer je u neke bunare preopasno ulaziti zbog opasnosti od urušavanja, a jedan broj bunara je manjeg promjera od širine pumpe kojom radimo. Neki bunari su zatrpani smećem ili građevinskim materijalom, a ima dosta bunara uz koje je preblizu poljski zahod, septička jama, gnojnica, autoradionica ili neki drugi zagađivač.
Program je pokazao punu opravdanost, jer na našem području do sada nije zabilježen niti jedan slučaj trovanja ili zaraze bolestima prenošenim vodom. Uočili smo i negativan trend pretvaranja bunara u septičke jame o čemu smo izvijestili mjerodavne. To se događa u mjestima koja su dobila vodovod, ali još nije riješena kanalizacijska mreža, pa su pojedinci zaključili da im bunar više nije potreban i direktno spajaju sanitarni čvor s bunarom. O svemu tome izvijestili smo Zavod za javno zdravstvo, Ured za rad, zdravstvo i socijalnu skrb V-S županije i Sanitarnu inspekciju.
Kako je sanitacija voda i osiguranje minimalnih higijenskih uvjeta jedan od najvažnijih programa Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Hrvatski Crveni križ se može pohvaliti da i na ovom planu ima potrebnu opremu i ljudske potencijale.
