POVIJEST MEĐUNARODNOG POKRETA CRVENOG KRIŽA
Plemenita ideja Crvenog križa nastala je nakon bitke kod Solferina u sjevernoj Italiji, u kojoj se 24. lipnja 1859. sukobilo ukupno 300.000 vojnika carske Austrije i francusko-sardinijskog saveza. Nakon 16 sati bitke na bojnom polju ostalo je ležati 40.000 mrtvih i ranjenih kojima nitko nije pomagao. Švicarski trgovac Henry Dunant koji se slučajno našao na poprištu bitke, zgrožen onim što je vidio, angažirao je žene iz obližnjih mjesta kako bi pomagale ranjenicima. Crkva u Castiglioneu pretvorena je u bolnicu u kojoj se pomagalo ranjenicima bez obzira na stranu za koju su se borili.
Henry Dunant je 1862. godine objavio knjigu “Sjećanje na Solferino” u kojoj je iznio dvije osnovne ideje koje su dovele do osnutka organizacija Crvenog križa i razvoja međunarodnog humanitarnog prava: osnivanje nacionalnih društava koja bi u vrijeme mira obrazovala dragovoljce kao pomoć vojnim sanitetskim službama u ratu i zaštitu ranjenika bez obzira kojoj strani u sukobu pripadaju, te sklapanje međunarodnih ugovora kojim bi se regulirao rad sanitetskog osoblja i društava za pružanje pomoći i poštivanje njihove neutralnosti.
Dunantu su se pridružila još četiri ugledna građanina Ženeve: Gustave Moynier, predsjednik Ženevskog društva javne socijalne skrbi, general Guillaume-Henri Dufour, dr. Louis Appia i dr. Theodore Maunoir, pa je na inicijativu tzv. Odbora petorice u listopadu 1863. godine u Ženevi održana međunarodna konferencija na kojoj je prihvaćeno deset rezolucija koje su odredile ciljeve i radne metode središnjih odbora i regionalnih ureda koji će se osnovati u svakoj državi (budućih nacionalnih društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca).
Tih deset rezolucija čine osnivačku povelju Crvenog križa. Također je kao znak odbora prihvaćen crveni križ na bijeloj podlozi. Međunarodni odbor za pomoć ranjenicima zadao si je dvostruki cilj – osnivanje nacionalnih društava za pružanje pomoći i sklapanje međunarodnih ugovora o zaštiti ranjenika u ratu. Prvi cilj počeo se ostvarivati iste godine osnivanjem prvog nacionalnog društva.
Na poziv švicarske Vlade 1864. godine u Ženevi je održana je diplomatska konferencija na kojoj je usvojena Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika u oružanim snagama u ratu na kopnu (tzv. Ženevska konvencija), koja čini temelj suvremenog međunarodnog humanitarnog prava.
Godina 1863. smatra se početkom djelovanja Međunarodnog odbora Crvenog križa. Liga društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca utemeljena je na inicijativu američkog liječnika Henryja P. Davisona 1919. godine, a od 1991. nosi naziv Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (IFRC).
Zajedno s nacionalnim društvima Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, ICRC i IFRC čine Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
Od 1993. godine Hrvatski Crveni križ je punopravni član Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, koji 2020. godine ima 192 međunarodno priznata nacionalna društva.
POVIJEST HRVATSKOG CRVENOG KRIŽA
I GRADSKOG DRUŠTVA CRVENOG KRIŽA VINKOVCI
Prve organizacije koje su na načelima Crvenog križa djelovale na tlu današnje Hrvatske utemeljene su 1878. u Zagrebu, Dubrovniku i Zadru. Zadarska “Ustanova domoljubne zadruge dalmatinske od Gospodja na potporu ranjenim i bolesnim vojnicima” 22.10.1878. prva dobiva suglasnost tadašnjih vlasti za svoje humanitarno djelovanje, pa tu 1878. godinu smatramo početkom djelovanja Crvenog križa na tlu današnje Hrvatske.
Nakon rada u sastavu humanitarnih organizacija državnih tvorevina koje su postojale na našem području, Hrvatski Crveni križ je 10.10.1991. donio odluku o osamostaljenju i zatražio međunarodno priznanje od strane Međunarodnog pokreta Crvenog križa.
Za to su bili ispunjeni određeni preduvjeti. Notifikacijom o sukcesiji Republika Hrvatska je od 08.10.1991. stranka međunarodnih ugovora: četiri Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. i dva Dopunska protokola od 8. lipnja 1977. godine, koji propisuju obvezu međunarodno priznatih država da imaju svoje društvo Crvenog križa. Republika Hrvatska je također posebnom odlukom priznala Hrvatski Crveni križ kao svoje nacionalno društvo i donijela Zakon o Hrvatskom Crvenom križu od 1991., pa je nakon utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznanje 1993. godine Hrvatski Crveni križ konačno postao punopravni član Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
Gradsko društvo Crvenog križa Vinkovci pod raznim nazivima djeluje već više od stotinu godina. Već davne 1898. godine spominje se postojanje Društva Crvenog križa u Hrvatskoj i Slavoniji, koje je imalo 23 podružnice, među kojima je bila i Podružnica Crvenog križa u Vinkovcima.
U to vrijeme kroničar bilježi postojanje bolnice Crvenog križa u Vinkovcima, u zgradi današnjeg Povijesnog arhiva Vinkovci. Humanitarni rad već tada je uhvatio korijene na našem području. Vinkovačke gospođe osnovale su 1881. godine dobrotvorno društvo za potpomaganje nemoćnih staraca i siromašne djece pod nazivom “Prvo vinkovačko opće gospojinsko dobrotvorno društvo”, a 1887. godine utemeljeno je dobrotvorno društvo za pomaganje siromašne školske djece pod nazivom “Veseli pustinjak”.
Unazad šezdesetak godina Crveni križ u Vinkovcima djeluje kao kotarski odbor, općinska organizacija, općinski odbor i danas kao Gradsko društvo Crvenog križa Vinkovci.
